Cookie Consent by Free Privacy Policy Generator website OČI U OČI SA POLITIČKOM KORUPCIJOM (29) - Odriče se kum-kuma, brat-brata, a jedan samog sebe - | K-013 Portal

OČI U OČI SA POLITIČKOM KORUPCIJOM (29) - Odriče se kum-kuma, brat-brata, a jedan samog sebe

oci u oci sa politickom korupcijom, sinisa jankovic, feljton

Podrška koju imamo, imperativ pronalaska žrtve u zadovoljavajućem formatu koja bi se prinela bogovima, politička korupcija koja je bila u nokdaunu, učinilo je da niko ko je imao bilo kakve veze sa njom ne bude siguran za svoju slobodu. Akteri političke korupcije aktiviraju instinkt opstanka.

Spremni na sve počinju sa distanciranjem. Odriče se kum-kuma, odriče se brat-brata. Jedan se odriče svega što je radio. Drugi se odrekao samog sebe. Treći se blanko svih odriče. Četvrti se odriče svog potpisa na dokumentima. Rukovodilac u Pančevu besni i viče, neće da ima ni sa kim veze, a sa kojima ih je debelo imao. Baš ga briga, neka se svi uhapse, on više nikoga osim samog sebe ne štiti. Bez obzira na to što besni, ne sme to direktno da kaže nego preko posrednika. Nekima je teško breme političke korupcije na vrat natovareno, ono realno može da dovede do vrlo ozbiljnih provera, ni pritvor ili suspenzija nije nemoguća, jer bogovi sve nestrpljivije traže svoju žrtvu. Ukoliko im je ne prinesemo, sami ćemo postati žrtve. U takvoj atmosferi, niko nije siguran, niko od onih koji su bili u dosluhu sa političkom korupcijom.

Kada je uspešno plasirani mali lukavi trik stabilizovao poljuljani položaj vrha MUP-a, kada je šakom ugrabljeno vreme, stvoren je prostor za prvu pravu realizaciju. Ona je bila imperativ svih imperativa u istoriji srpske policije. Em smo kasnili, em smo dva puta već omašili. Treća šansa bila nam je poslednja, jasno je to kao dan. Radna grupa traži tim koji je najbliži realizaciji predmeta, ali sa zvučnim imenima? Bio je to tim br.11, moj tim. Sve oči uprte su samo u nas. Slava ili propast, možda nekome prejako zvuči, ali pravo na neuspeh bilo koje vrste nema više Radna grupa prema vrhu MUP-a, on prema vlasti, a ona prema narodu. Čarobni lanac vladanja samo što nije pukao.

. . .

Prikupljajući svaki podatak koji ima veze sa regresiranjem mineralnog đubriva, saznajemo da je jedan čovek još 2008. kod prve Uredbe video o čemu se radi i nije ćutao. Naprotiv, bio je glasan i jasan do te mere da je njegova aktivnost od značaja za obustavu regresiranja koje je nakon četiri Uredbe postalo ne samo očigledno kriminalizovano nego suludo.

Gospodin Kopilovič se ljubazno odazvao na moj poziv. Slušam ga u opuštenoj atmosferi, priča kako je lično rekao i detaljno objasnio tadašnjem ministru gospodinu Draginu da sporna Uredba o regresiranju mineralnog đubriva proizvodi zloupotrebe, da nije pravična već diskriminatorska za jedne i favorizujuća za druge. Čuvši sve detalje ministar mu je obećao da će Uredba biti povučena. No, to se nije desilo. Naprotiv, regresiranje se nastavilo i u sledećoj 2009. Ni tu nije bio kraj, u 2010. bilo ga je čak dva puta.

  • Zašto ste prijavili Savetu za borbu protiv korupcije, a ne policiji? – bilo je jedno od mojih prvih pitanja.
  • Nisam imao poverenja u policiju – kao iz topa odgovorio je gospodin Kopilovič i tek je tada shvatio šta je rekao.

Moglo se to protumačiti kao nepoverenje u mene kao njegovog sagovornika. Video sam na licu da mu nije baš prijatno, te odgovorih:

  • Ni ja nemam – nasmejao sam se i izazvao njegov smeh. Time je odagnana neprijatna situacija koja je pretila da se usadi u naš razgovor.

Gospodin Kopilovič je detaljno opisao svoj kontakt sa ministrom i sve svoje aktivnosti u cilju sprečavanja takvog regresiranja i obaveštavanja javnosti o tome. Pozdravili smo se i rastali. Čim je izašao, oglasi se jedan kolega:

  • Šta misliš da li nam sada veruje?
  • A da li bi ti nama verovao da si na njegovom mestu? – to pitanje je bilo sasvim dovoljan odgovor.

. . .

Kada su naše provere dostigle neophodni kvantum utvrđenih činjenica, na red je došla i konsultacija sa tužilaštvom. Na prvi sastanak otišli smo u najjačoj postavi, domaćin nas je primio u postavi istog formata. Sa naše strane izneli smo sve što smo do tada proverili. Razgovor je bio maksimalno profesionalan uz isto takvo uvažavanje. Odmah da kažem, sve vrema trajanja Radne grupe, bukvalno do zadnjeg dana, od strane svih u TOK, a posebno od strane postupajućeg zamenika i saradnika, bili smo izuzetno uvažavani bez obzira na to što smo policajci iz provincije. Na marginama sastanka stičem blagi utisak da se domaćin interesuje za imena. Ima li ili nema zvučnih imena, to je ono što će definitivno odredeliti dalji tok celog postupka. Pitate li se kako? Tamo gde nema zvučnih ili imena iza kojih stoji moć, biće dozvoljene i dosledno primenjene sve zakonske mere i sredstva. A tamo gde ima zvučnih i imena iza kojih stoji moć, biće suprotno. U početku mi to nismo videli, ali kako vreme bude odmicalo sve izvesnije će biti da oni koji imaju moć, imaju poseban, povlašćen tretman. Teorija kaže što veća moć, to povlašćeniji tretman. Da li će se to u praksi potvrditi i do koje mere će ta povlašćenost ići, videćemo.

Nakon nove runde hitnih provera, sa predlogom krivične prijave odlazimo na nove konsultacije. Predlažemo da krivičnom prijavom bude obuhvaćeno sedam lica, to smo detaljno obrazložili i dokazima potkrepili. Računajući na opravdano zahtevan stav TOK-a, bili bi zadovoljni da prihvati i petoro sa pritvorom. Na naše iznenađenje, nikada na bolji i povoljni tretman nije naišao predlog krivične prijave. Tužilaštvo je odlučno da se sankcioniše svaka nezakonitost pa i najmanja. Niko neće biti oslobođen krivične odgovornosti, ni izuzet iz krivične prijave, bez obzira da li je njegovo učešće veće ili manje. Epilog je da se naš predlog krivične prijave sa sedam lica ne prihvata! Broj lica koja će biti obuhvaćena krivičnom prijavom Tužilaštvo je podiglo na jedanaest i svi će biti pritvoreni!?

Po povratku sa konsultacija izveštavamo rukovodioce. – Kako smo prošli? – glavno je pitanje. Podsećamo da je naš predlog krivične prijave obuhvatao ukupno sedam lica, ali da tužilac to nije prihvatio. Na licima rukovodilaca jasno se vidi razočaranje koje rečima žele da prikriju. – Jel to konačno? Da li treba da se još proverava? – pitanje kao slamka spasa. Odgovaramo – dogovoreno je da se uhapsi, ne sedam koliko smo mi predložili, nego jedanaest lica – to je izazvalo burno oduševljenje i prve pohvale na naš rad. Znate kako se brodolomnici raduju kada ugledaju brod? Tako smo se mi radovali.

(nastaviće se...) 



Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici ,Youtube nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.