Cookie Consent by Free Privacy Policy Generator website OČI U OČI SA POLITIČKOM KORUPCIJOM (26) - Ako ne udovoljimo bogovima, MUP će biti prva žrtva - | K-013 Portal

OČI U OČI SA POLITIČKOM KORUPCIJOM (26) - Ako ne udovoljimo bogovima, MUP će biti prva žrtva

oci u oci sa politickom korupcijom, feljton, sinisa jankovic

Nestrpljivo očekivana prva realizacija Radne grupe bio je predmet Jugoremedija.

Ne želeći da umanjim značaj predmeta i rad kolega, ipak taj predmet je bio daleko od onoga što se očekivalo, uhapšena su nepoznata imena. Politička korupcija u Srbiji nije ni taknuta. Ubrzo nakon toga Radna grupa realizovala je predmet poznat kao Optički kabel. Osumnjičen je bivši ministar gospodin Dulić, koji je i priveden. To je već bilo vrlo poznato i jako ime. Međutim, nije valjalo nešto drugo. Specijalno ili Tužilaštvo za organizovani kriminal (TOK) pustilo ga je da se brani sa slobode, očigledno ceneći procesne okolnosti. Iako ne znam detalje, smatram da je u navedenom predmetu TOK uradio samo ono za šta je imao dokaze. Inače, procesna odluka tužilaštva ne umanjuje krivičnu odgovornost. U vezi sa željenim pritvorom trebalo je sve unapred na konsultacijama dogovoriti. To je ustaljena praksa. Tako da je odluka TOK-a o puštanju na slobodu gospodina Dulića morala biti očekivana.

Nikoga osim istine ne branim, ni MUP, nijedno tužilaštvo pa ni specijalno, međutim, opet se na delu pokazalo da kada nam loše ide, svi drugi su krivi, samo mi ne. I samo je tada, nikada pre i nikada posle toga bio problem sa tužilaštvom. Ni redovno ni specijalno tužilaštvo 2012. nije ništa lošije, ali, nažalost, ni bolje od tužlaštva do 2012. Kada smo duvajući u istu tikvu, zajedno opstruisali predmet tada nam je takvo tužilaštvo odgovaralo, sada smo se tobože mi promenili a oni nisu.

Bi što bi, umesto slave dobismo šamar. Situacija sa čvrsto obećanom borbom protiv kriminala i korupcije nakon odugovlačenja i promašaja dospela je u ćorsokak. Može li gore od toga? Ne samo Radna grupa, već ceo MUP a posebno njegov vrh, dovedeni smo u opasnost da nećemo moći da udovoljimo bogovima i brzo im prinesemo tako željno očekivane žrtve, ali ne male, nego žrtve kalibra koji su bogovi očekivali, ili to, ili će vrh MUP-a postati žrtva.

Šta u takvoj situaciji radi vrh MUP-a?

Pribegava malom lukavom triku. U osnovi vrhunske manipulacije nalazi se izmišljeni sukob sa tužilaštvom. Dokazani i u svim uslovima provereni velemajstori manipulacije preduzimaju stari, dobro oprobani trik – proglasićemo tužilaštvo krivim za naš neuspeh. Navodno smo sve dobro uradili, ali tužilaštvo neće to da prihvati i neće da pritvori one koje mi hoćemo. Prostim rečima mi smo dobri, tužilaštvo je loše. I sada ćemo da tužimo tužilaštvo bogovima. Eto, mi hoćemo, mučimo se, ali oni neće.

Da li je mali lukavi trik upalio?

. . .

Tog dana čim sam se vratio sa posla, kaže mi supruga:

  • Sutra vam dolazi Vučić.
  • Vučić? Odakle ti to? – ne malo sam začuđen.
  • Javili na televiziji.
  • Ma hajde, ne verujem – i dalje ne prihvatam tako nešto kao moguće.
  • Doćiće, videćeš – tako smireno i samouvereno to kaže, kao da joj je Vučić lično javio. Već je počela pomalo da me nervira.
  • Ma i ako dođe u MUP, on će ići kod ministra, kod nas sigurno neće. Mnogo je on velika ličnost da dođe kod običnih operativaca.
  • Vi ste sada njemu jako važni, doći će da vas poseti, videćeš. Daće vam podršku zbog toga što se bunite.

E tek me to iznerviralo.

  • Kakva buna, ko se buni, o čemu ti pričaš, šta izmišljaš?
  • Javili na televiziji da se vi bunite nešto protiv tužilaštva.

Nismo se sporazumeli i tu smo razgovor o tome završili. Pojma nemam ko se buni. I ne verujem da se iko buni, jer prvo nema zašto i da ima ne bi smeo, niti bi imao kome da se buni. Bundžijama nema mesta u MUP-u. Da u Radnoj grupi bar neko negodovanje postoji, siguran sam da bih to već na neki način saznao.

Ujutru prvo pitanje među kolegama je:

  • Ko se buni i zašto?

Od nas nekoliko, niko ništa ne zna. Jedini mogući razlog za bunu je to što tužilaštvo nije htelo da prihvati predlog za pritvor osumnjičenog gospodina Dulića u predmetu poznatom kao Optički kabel. Ni prvi, ni zadnji put da tužilac ne prihvati policijsko zadržavanje. To je sasvim razumljivo, konsultacije se iz tog razloga obavljaju, da se dogovore mere i aktivnosti u predmetu. Gospodina Vučića niko ne spominje. Još mu samo fali da rešava sukob između dvojice kolega oko rasporeda sedenja u kancelariji i gde bi mu kraj bio. Najbolje da nam Vučić reši svaku svađu i to pravično ali u našu korist. Sukobu sa tužilaštvom ili navodnom sukobu više ne pridajemo pažnju, preokupirani smo redovnim pos-lovima.

  • Jel ste tu? Tu ste. – tako je pitao i istovremeno na svoje pitanje odgovarao naš rukovodila
  • Jel treba nešto? – pitanjem odgovaram na pitanje.
  • Ništa ne treba, ali ne idite nigde, budite tu, imaćemo sastanak.

Ubrzo kao munja proleće vest da je Radnoj grupi u posetu došao ni manje ni više nego on, gospodin Vučić, sa njim ćemo imati sastanak. Atmosfera u Radnoj grupi je tog trenutka dostigla usijanje. Svi sa kojima komuniciram osećaju se uzvišeno, ponosno, značajno. I moj je osećaj neobičan. Iako u to vreme gospodin Vučić nije bio na formalno najvišoj funkciji, već tada bio je najmoćniji čovek u državi. Cela nacija gledala je u njega i očekivala rezultate u borbi protiv korupcije i kriminala. U koga je on gledao i to očekivao?

Ne gubi se vreme, pozvani smo u svečanu salu za sastanke i to ne cela Radna grupa sa pomoćnim osobljem, nego udarna pesnica koju činimo mi operativci privrednog kriminaliteta. Ubrzo ulazi gospodin Vučić uz njega je ceo vrh MUP-a osim ministra. Tu su direktor policije Srbije, general UKP-a, šef Radne grupe i vodeći načelnici. Atmosfera je najblaže rečeno – nestvarna. Direktor je toliko zbunjen da je jedva izgovorio jednu od funkcija najvažnijeg gosta – prvi potpredsednik Vlade. Nakon što je najavljen obraća nam se on lično. Slušamo, čini mi se da ne dišemo, neki još uvek ne veruju da vide ono što vide, da čuju ono što čuju. Dobijamo punu podršku, niko ne sme da nas ometa u radu, niko nije zaštićen. Nije važno da li je neko Vučić, Mišković ili bilo ko drugi. Ni jedno ime ne sme da bude izgovor. Niko neće izbeći pravdu. Spomenuto je i Specijalno tužilaštvo, koliko se sećam bilo je to u nekom uopštenom kontekstu. Ne treba da brinemo, imaćemo sve uslove, od nas se traže rad i dokazi.

  • Gotovo je, sada je definitivno gotovo! Ovo mi je dokaz da je politički imunitet sa par reči razbijen u najsitnije komade – u sebi mislim i osećam kako rastem.

(nastaviće se...)



Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici ,Youtube nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.