Cookie Consent by Free Privacy Policy Generator website Gde smeju da budu fabrike koje rade sa opasnim materijama, i kakve to veze ima s ružom vetrova - | K-013 Portal

Gde smeju da budu fabrike koje rade sa opasnim materijama, i kakve to veze ima s ružom vetrova

fabrike sa opasnim materijalima

Nakon nesreće u kojoj su prošle sedmice u Bubanj potoku u fabrici poginula trojica radnika, RTS je pitao stručnjake o čemu sve mora da se vodi računa kada se izdaje dozvola za lokaciju na kojoj se nalaze fabrike sa opasnim procesima proizvodnje.

Zakon je striktan, određuje čak i detalje kao što je broj stanovnika koji žive u okolini. A da li se poštuje?

Preduzeća koja rade sa opasnim, toksičnim, zapaljivim ili eksplozivnim materijama su visokorizična i njihovo poslovanje regulišu domaći i međunarodni zakoni. Da bi dobili dozvolu za rad, moraju da imaju studiju procene rizika, analizu uticaja na životnu sredinu, da ispune odgovarajuće urbanističke uslove.

Preduzeća koja rade sa opasnim, toksičnim, zapaljivim ili eksplozivnim materijama su visokorizična i njihovo poslovanje regulišu domaći i međunarodni zakoni. Da bi dobili dozvolu za rad, moraju da imaju studiju procene rizika, analizu uticaja na životnu sredinu, da ispune odgovarajuće urbanističke uslove.

"Takođe je neophodno voditi računa o ruži vetrova, dakle, strujanju vetra, da produkti sagorevanja svakodnevnog isparenja ne dospevaju u naseljena mesta, a ako dođe do ikakvog udesa ili akcidenta na tim postrojenjima, da ti produkti ne idu u grad, nego da budu nošeni strujanjem vetra van teritorije grada", objašnjava prof. dr Vladimir Jakovljević sa Fakulteta za bezbednost.

Čak i kada su postrojenja podignuta u skladu sa urbanističkim planovima, kuće često nisu, pa se primaknu fabrikama ili ih potpuno okruže. Tako je, na primer, fabrika boja bila na Karaburmi, a livnica u novobeogradskim blokovima.

"Blokovi 63, 64, 65, 70 su sa svih strana i onda kada imate udes, nemate mogućnost da iselite 50.000-100.000 ljudi, nego morate da reagujete u tim okolnostima kakve one jesu", kaže dr Milan Milutinović iz Centra za ekotoksikologiju Gradskog zavoda za javno zdavlje.

Stanovništvo treba da zna kakve su materije u pitanju

Poseban problem, ističe Milutinović, predstavljaju industrijske zone u prigradskim naseljima, zbog direktnog kontakta sa stanovništvom.

Profesor Jakovljević kaže da bi ta preduzeća trebalo da upoznaju okolno stanovništvo sa fizičko-hemijskim karakteristikama hemikalija koje su u procesu proizvodnje, da bi stanovnišvo u slučaju nekog akcidenta ili udesa moglo pravilno da postupa. "To se može postići delenjem odgovarajućih brošura, letaka itd", pojašnjava profesor.

Po pozivu nadležnih, na teren izlaze ekotosikološke ekipe Gradskog zavoda za javno zdravlje.

"Posle tih naglih hemijskih reakcija kao što je eksplozija, neposredna, brza hemijska reakcija, najčešće nema zaostataka zagađujućih materija koje mogu da budu opasne po zdravlje ljudi. To su trenutni procesi i trenutno nestaju svi potencijalni zagađivači", navodi dr Milutinović.

Opasne materije još su opasnije prilikom transporta. Prema nekim istraživanjima, oko 70 odsto nezgoda dešava se baš tada.



Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici ,Youtube nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.