Uzbunjivač Višeg javnog tužilaštva u Beogradu Aleksandar Đorđević izjavio je da je tužilaštvo izgubilo institucionalnu nezavisnost i da se, prema njegovim tvrdnjama, umesto borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije sve više bavi procesuiranjem političkih neistomišljenika. U razgovoru za K-013 govorio je o radu pravosuđa, uslovima u tužilaštvu, političkom uticaju na institucije, studentskim protestima, Kosovu i Metohiji i izbornim nepravilnostima.

Na početku razgovora Đorđević je ocenio da je Više javno tužilaštvo u Beogradu izgubilo nezavisnost, tvrdeći da se prioriteti u radu određuju prema političkim interesima, dok pojedini važni predmeti godinama ostaju bez epiloga. Posebno je kritikovao rad glavnog javnog tužioca Nenada Stefanovića, iznoseći tvrdnje da se borba protiv organizovanog kriminala i korupcije stavlja u drugi plan.

Govoreći o uslovima rada u tužilaštvu, naveo je da među zaposlenima vlada atmosfera pritisaka, nadzora i mobinga. Prema njegovim rečima, zaposleni se plaše da javno iznose svoje stavove, dok se disciplinski postupci, kako tvrdi, koriste kao sredstvo pritiska, što dodatno narušava poverenje građana u pravosuđe.

Veliki deo razgovora bio je posvećen Kosovu i Metohiji. Đorđević je izneo tvrdnje o saradnji vlasti u Beogradu sa institucijama u Prištini, komentarisao Briselski sporazum i ocenio da su pojedine odluke državnog vrha dovele do slabljenja položaja Srbije na Kosovu i Metohiji. Dodao je da se, prema njegovom mišljenju, odnos države prema Srbima na Kosovu može uporediti sa načinom na koji institucije postupaju prema studentima koji učestvuju u protestima.

Govoreći o studentskim protestima, ocenio je da su studenti postali glavna meta državnih institucija, dok se ozbiljni slučajevi organizovanog kriminala, prema njegovim tvrdnjama, stavljaju u drugi plan. Istakao je da je najveći problem selektivna primena zakona i različit tretman građana u zavisnosti od njihovog političkog opredeljenja.

U završnom delu razgovora Đorđević je govorio o izbornim nepravilnostima, biračkom spisku i krivičnim prijavama koje je, kako tvrdi, podnosio, a koje do danas nisu dobile sudski ili tužilački epilog. Zaključio je da su za obnovu poverenja građana u državu neophodni nezavisno pravosuđe, odgovornost institucija i dosledna primena zakona prema svim građanima, bez obzira na njihov politički ili društveni položaj.