Narodni poslanik Novog lica Srbije Dragan Ninković izjavio je da su optužbe usmerene protiv njega i predsednika stranke Miloša Parandilovića deo, kako tvrdi, kampanje diskreditacije zbog rasta podrške njihovoj političkoj opciji. U razgovoru za K-013 govorio je o radu Narodne skupštine, izmenama zakona koje naziva „Mrdićevim zakonima“, Predlogu zakona o donorstvu organa, javnim finansijama i političkoj situaciji u Srbiji.
Govoreći o radu parlamenta, Ninković je optužio predsednicu Narodne skupštine Anu Brnabić za selektivnu primenu Poslovnika, tvrdeći da opozicioni poslanici trpe sankcije, dok se predstavnicima vlasti, prema njegovim rečima, tolerišu uvrede i neprimereno ponašanje. Osvrnuo se i na atmosferu tokom skupštinskih sednica, ocenjujući da su odnosi između vlasti i opozicije izrazito konfliktni.
Veliki deo razgovora posvetio je zakonima koje naziva „Mrdićevim zakonima“, za koje tvrdi da predstavljaju pokušaj političke kontrole nad tužilaštvom i pravosuđem. Naveo je da su, prema njegovim rečima, usvajani po hitnom postupku kako bi se izbegla stručna rasprava, ocenjujući da je takav način donošenja propisa naneo međunarodnu štetu Srbiji i doveo do gubitka značajnih finansijskih sredstava.
Komentarišući Predlog zakona o donorstvu organa, Ninković je rekao da podržava transplantaciju i spasavanje ljudskih života, ali je izrazio sumnju u bezbednost predloženih rešenja zbog, kako kaže, nedovoljno preciznih procedura i nepoverenja u institucije. Dodao je da bi zakon, prema njegovom mišljenju, trebalo dodatno doraditi kroz širu stručnu i javnu raspravu.
Govoreći o javnim finansijama, ustvrdio je da se država zadužuje pod nepovoljnijim uslovima kod poslovnih banaka umesto da koristi povoljnije izvore finansiranja, ocenjujući da takva politika povećava prostor za korupciju i dodatno opterećuje buduće budžete. Kao primer naveo je finansiranje infrastrukturnih projekata, uključujući železnicu, uz tvrdnju da su pojedine investicije višestruko skuplje nego što bi bile uz međunarodni nadzor.
Na kraju razgovora, Ninković je ocenio da rast plata i penzija ne prati rast životnih troškova, zbog čega je, prema njegovim rečima, kupovna moć građana značajno opala. Dodao je da su, po njegovom mišljenju, za poboljšanje ekonomskog položaja građana neophodne promene u načinu upravljanja javnim finansijama, veća transparentnost i jačanje institucija.