Srbija je sredinom 2026. ostvarila solidan kratkoročni privredni rezultat, ali se iza njega vide problemi koji mogu ograničiti budući rast, ocenio je profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Milojko Arsić.
Kao ključne izazove izdvojio je pad zaposlenosti, odlazak radne snage, brži rast zarada od produktivnosti, nedovoljno snažne strane investicije, spoljni deficit i veće oslanjanje države na potrošnju i zaduživanje.
Arsić je naveo da je međugodišnji rast BDP-a u drugom kvartalu ubrzao na 3,8 odsto, čime se Srbija našla iznad proseka evropskih privreda, ali ne i među najbrže rastućima. Brži rast zabeležili su, između ostalih, Slovenija sa pet odsto, Crna Gora sa 4,8 i Severna Makedonija sa 4,3 odsto.
Prema njegovom objašnjenju, rast su podstakli građevinarstvo, državna ulaganja u infrastrukturu, posebno Ekspo, dobra poljoprivredna sezona i blagi oporavak industrije. Privatna potrošnja i dalje je glavni pokretač BDP-a, dok je rast investicija delom privremen i povezan sa organizacijom Ekspa. Arsić smatra da takva struktura može kratkoročno dati dobre rezultate, ali ne obezbeđuje dovoljno snažan rast proizvodnih kapaciteta.
Za celu 2026. godinu Arsić procenjuje rast nešto veći od tri odsto. Na drugoj strani, rast bi mogli da uspore suša, više kamatne stope, inflacija i uvođenje carina i kvota na gvožđe i čelik.
Na tržištu rada slika je, prema njegovim rečima, mešovita. Stopa nezaposlenosti pala je na 7,2 odsto, ali Arsić upozorava da pad nije posledica većeg zapošljavanja, već prelaska dela radne snage u ekonomsku neaktivnost i nepovoljnih demografskih kretanja. Broj zaposlenih smanjuje se već nekoliko kvartala.
Prosečna neto zarada u drugom kvartalu realno je porasla 7,9 odsto međugodišnje. Arsić ocenjuje da je to povoljno za životni standard, ali upozorava da brži rast zarada od produktivnosti povećava troškove domaćih kompanija i može da smanji njihovu konkurentnost, posebno u radno intenzivnim sektorima poput tekstilne industrije i proizvodnje automobilskih kablova.
Spoljni deficit ostao je značajan. Deficit tekućeg računa u drugom kvartalu iznosio je 5,3 odsto BDP-a, a deficit robne trgovine sedam odsto. Izvoz je rastao brže od uvoza, ali ne dovoljno da bi se robni deficit značajnije smanjio. Istovremeno je neto priliv stranog kapitala dostigao 3,1 milijardu evra, ali je najveći deo poticao od zaduživanja države i drugih investicija, dok su strane direktne investicije ocenjene kao skromne.
Inflacija je tokom jula i avgusta usporila na oko dva odsto, ali Arsić upozorava da to ne predstavlja nužno trajno smirivanje cena. Kao jedan od razloga naveo je privremeno pojeftinjenje hrane posle dobre poljoprivredne sezone, dok bazna inflacija, cene usluga i proizvođačke cene ostaju visoke. Njegova procena je da će prosečna inflacija u 2026. biti oko 3,3 odsto, a međugodišnja inflacija krajem godine oko 4,5 odsto.
Fiskalni pokazatelji takođe ukazuju na rast potrošnje države. Za prvih sedam meseci poreski prihodi realno su povećani 6,6 odsto, neporeski 21,5 odsto, dok su javni rashodi porasli 10,1 odsto. Rebalansom budžeta planirani deficit povećan je sa tri na 3,5 odsto BDP-a, prvenstveno zbog jednokratnih isplata građanima. Arsić smatra da takva potrošnja može kratkoročno povećati tražnju, ali ne povećava proizvodne kapacitete i može pojačati inflatorne i spoljne pritiske.
Javni dug je krajem jula iznosio 45,5 odsto BDP-a. Arsić je ocenio da je nivo duga i dalje umeren, ali da se Srbija zadužuje po višim kamatama nego većina zemalja EU, zbog čega je važno očuvati fiskalnu disciplinu. Referentna kamatna stopa Narodne banke Srbije zadržana je na 5,75 odsto, dok su domaći inflatorni pritisci i globalni rizici ostali prisutni.
Na deviznom tržištu došlo je do promene u odnosu na početak godine. NBS je u prvom kvartalu neto prodala više od 1,2 milijarde evra radi sprečavanja slabljenja dinara, dok je od aprila do kraja avgusta otkupila 1,1 milijardu evra radi sprečavanja njegovog jačanja. Kreditna aktivnost na domaćem tržištu bila je relativno snažna, uz ubrzanje plasmana privredi nakon zastoja početkom godine.
Arsić je zaključio da će za održiviji privredni rast u narednim godinama biti važniji rast produktivnosti, investicija i izvozne konkurentnosti nego održavanje visoke domaće potrošnje.
Dodaj komentar