Predsednica Kulturno-umetničkog društva „Abrašević“ iz Pančeva, KUD Abrašević, Lela Stojnov ukazala je u podkastu "Iza kulisa" na ozbiljne sistemske probleme sa kojima se danas suočavaju kulturno-umetnička društva u Srbiji, posebno kada je reč o načinu finansiranja i vrednovanja njihovog rada.
Kako je navela, jedan od ključnih problema je to što se na konkursima i prilikom dodele sredstava u isti rang svrstavaju društva sa tradicijom dužom od jednog veka i privatna udruženja koja postoje desetak godina. Prema njenim rečima, iako imaju isti formalno-pravni status, njihova uloga i značaj u zajednici nisu uporedivi.
„Danas svako može da osnuje udruženje građana i da ga nazove kulturno-umetničkim društvom. Ta udruženja imaju isti pravni položaj kao društva koja postoje više od sto godina i koja nisu ničije lično vlasništvo“, izjavila je Stojnov.
Ona je istakla da su tradicionalna društva, poput „Abraševića“, deo kulturnog nasleđa koje se prenosi s generacije na generaciju, a ne privatna imovina pojedinaca. „Ja nisam vlasnik Abraševića. Ja sam samo jedna karika u lancu koji traje od 1905. godine. Kada jednog dana odem, društvo ostaje gradu i ljudima koji dolaze posle mene“, naglasila je.
Govoreći o finansiranju, Stojnov je objasnila da sredstva dobijena na konkursima tradicionalna društva ulažu u narodnu nošnju, koja ostaje trajna vrednost zajednice. Za razliku od toga, kod privatnih udruženja sve što se kupi ostaje u njihovom vlasništvu, što se, kako je ocenila, u aktuelnom sistemu ne prepoznaje dovoljno jasno.
Podsetila je da je „Abrašević“ osnovan 1905. godine, da su kroz njegovo delovanje prošle brojne istorijski značajne ličnosti, uključujući i narodne heroje, kao i da je društvo dobitnik Ordena zasluga za narod. „To ne može da se meri sa nečim što je osnovano pre deset ili dvadeset godina kao nečije lično udruženje“, poručila je.
Kao jedan od najvećih praktičnih problema navela je nabavku narodne nošnje, koja predstavlja veliki finansijski teret. Prema njenim rečima, za opremanje prvog ansambla za samo jednu koreografiju potrebno je između pet i deset hiljada evra, dok društva često na repertoaru imaju i po dvadeset ili trideset koreografija.
Dodala je da se društva danas uglavnom oslanjaju na članarine, iz kojih pokrivaju tekuće troškove, dok se delovi nošnje kupuju postepeno, što dodatno otežava rad. Podsetila je i da su ranije postojali modeli u kojima su preduzeća mogla da doniraju sredstva kulturnim društvima uz poreske olakšice, što danas više nije slučaj.
Kao primer drugačije prakse navela je Mađarsku, gde, kako je rekla, klubovi imaju stabilnu podršku sponzora, dobru opremljenost i jasne rezultate, a mladi kroz takve aktivnosti dobijaju prostor za kvalitetan razvoj.
Na kraju je istakla da ukazivanje na ove probleme ne predstavlja žalbu, već pokušaj da se skrene pažnja na realne prepreke sa kojima se suočava amaterska kulturna scena.
Celo gostovanje pogledajte u nastavku:
Dodaj komentar