U razgovoru za K-013, Ljubomir Stefanović izneo je niz ocena o političkim odnosima, ekonomiji i društvenim procesima u Srbiji, uz poseban osvrt na odnose unutar vlasti i opozicije.
Govoreći o političkoj sceni, podsetio je na ranije sukobe unutar vlasti, poput odnosa između Nebojše Stefanovića i Aleksandra Vučića, navodeći da su u tim situacijama korišćene afere poput „Jovanjice“ i „Krušika“, ali da su se takvi sukobi, kako tvrdi, uglavnom završavali dogovorima.
On ocenjuje da ni eventualne tenzije unutar vlasti danas ne moraju nužno dovesti do ozbiljnih podela, jer, prema njegovim rečima, prevladavaju zajednički interesi, posebno kada su u pitanju finansijski aspekti.
Kao jedan od ključnih problema ističe nesklad između realnih prihoda građana i rasta cena nekretnina, ocenjujući da takva situacija ukazuje na postojanje paralelnih ekonomskih tokova, odnosno preplitanje legalne i sive ekonomije.
Stefanović ukazuje i na proces legalizacije, za koji smatra da može omogućiti prelazak dela kapitala iz sive zone u legalne tokove, pri čemu, kako navodi, najveću korist imaju oni koji već raspolažu značajnim sredstvima.
Govoreći o pojedincima koji napuštaju vladajuću strukturu, pravi razliku između onih koji iskreno menjaju stav i snose posledice i onih za koje postoji sumnja da je reč o taktičkom distanciranju bez stvarnih posledica.
Posebno naglašava da su bivši članovi vlasti koji postanu kritičari često najnepoželjniji za sistem, jer raspolažu informacijama „iz prve ruke“.
Osvrćući se na akademsku zajednicu, pominje Vladana Đokića, navodeći da je imenovan tokom aktuelne vlasti, ali da se kasnije percipira kao deo opozicionog spektra, što vidi kao primer promenljivih političkih pozicija u javnom prostoru.
Na kraju zaključuje da u društvu postoji problem kratkog pamćenja i brzog menjanja stavova, ali i da nove generacije i društvene mreže doprinose većoj kontroli političkih aktera, što bi u budućnosti moglo dovesti do veće odgovornosti.
Dodaj komentar