Predlog izmena krivičnog i krivičnoprocesnog zakonodavstva i pooštravanje kaznene politike uvođenjem doživotne kazne zatvora su čist populizam, smatraju profesor na pravnom fakultetu Goran Ilić, tužiteljka Bojana Savović i članica Centra za pravosudna istraživanja (CEPRIS) Sofija Mandić.
Oni su na konferenciji za novinare na kojoj je analiziran najnoviji predlog izmena krivičnog zakonika istakli da nije bilo javne rasprave o tom predlogu jer je ostavljen izuzetno kratak rok za izjašnjavanje stručne javnosti u vezi sa predloženim izmenama.
Prema rečima profesora Pravnog fakulteta Gorana Ilića pooštravanje kaznene politike prema učiniocima krivičnih dela, koju predviđa najnoviji predlog izmene krivičnog zakonika, je ništa drugo do populistička mera koja sigurno neće imati efekte i neće uticati na odvraćanje od činjenja krivičnih dela.
Ilić je istakao i da su izmene krivičnog zakon toliko česte da je nemoguće uraditi ozbiljnu i sveobuhvatnu analizu efekata pooštravanja kaznene politike i da li uvođenje doživotne kazne zatvora utiče na smanjenje broja izvršenja najtežih zločina, odnosno krivičnih dela.
Govornici su naglasili i da pooštravanje kaznene politike zahteva i veći broj mesta u zatvorima, odnosno izgradnju novih kapaciteta za smeštaj zatvorenika, jer, po svemu sudeći, sadašnji kapaciteti neće biti dovoljni.
„Predložene izmene krivičnog zakona predstavljaju i narušavanje ustavnih principa i evropskih standarda“, rekao je Ilić.
Podvukao je da izmene predviđaju i ukidanje uslovnog otpusta, ali i da neće biti zastarevanja kao instituta.
„Još jedna bitna predložena izmena je uslovna kazna koja se prema sadašnjem Krivičnom zakoniku nije mogla izreći za dela za koja je zaprećena kazna zatvora od osam godina ili teža. Predložena izmena sada predviđa da se uslovna kazna zatvora ne može izreći za dela za koja je propisana kazna zatvora od dve godine i teža“, naveo je Ilić.
Istakao je i da predložene izmene pokazuju da vlada jedno opšte nepoverenje prema Tužilaštvu.
Dodao je da ovlašćenja koja Tužilaštvo ima nad policijom važe samo na papiru, dok je u praksi situacija potpuno drugačija.
Kao primer naveo je slučaj iz Bora gde je u stanici preminuo osumnjičeni za pomaganje svome bratu D.D. osumnjičenom za ubistvo Danke Ilić.
„Policija je prvo saopštila da je osumnjičeni preminuo iznenada, ali su rezultati obdukcije pokazali da je do smrti došlo zbog prekomerne upotrebe sile“, podsetio je Ilić.
Istakao je da u tom slučaju Tužilaštvo, ne da može, već da mora da pokrene istragu protiv NN lica.
Tužiteljka Bojana Savović je navela da se u takvim slučajevima, kada je policija pod istragom, nailazi na zid.
„Informacije koje tužilaštvu može da dostavi jedino policija, ne stižu do tužilaštva. Podaci poput toga ko je radio u smeni, ko je bio u sledećoj. Ko je bio u patroli i tome slično, jednostavno nikad ne stignu u tužilaštvo u ovakvim situacijama“, istakla je Savović.
Dodala je da bi uvođenje tužilačke policije moglo da reši ovaj problem, ali da taj predlog oni koji su radili na izmenama krivičnog zakona nisu uzeli u obzir.
Naglasila je i da sve veću ulogu i ovlašćenja u istrazi dobija Bezbednosno-informativna agencija (BIA), i da joj se čini da država ima sve više poverenja u obaveštajnu agenciju nego u policiju, iako su jasno razgraničena ovlašćenja i delokrug delovanja policije i obaveštajne agencije.
Savović je istakla da o tome da izmene krivičnog zakona i pooštravanje kaznene politike predstavljaju čist populizam svedoči i činjenica da su kritičari izmena u tabloidima pod kontrolom vlasti označeni kao „zaštitnici silovatelja“ ili „branioci ubica maloletnika“.
„Ono što je takođe čudno u predlogu izmena je i podizanje cenzusa za istraživanje javnih nabavki. Predložena granica je sada pet miliona dinara. Sve ispod toga neće biti u sferi interesovanja Tužilaštva, pa se postavlja pitanje o kakvoj borbi protiv korupcije se onda priča i kakva se to borba protiv ove pošasti najavljuje“, istakla je Savović.
Profesor Ilić je rekao da nisu sve izmene loše i da ima i onih dobrih i naveo je primer uvođenja, odnosno mogućnosti prisustva advokata u slučajevima kada se lice poziva na informativni razgovor u svojstvu građanina.
„To do sada nije bio slučaj i lice koje je pozvano da u svojstvu građanina da izjavu nije imalo pravo na advokata. Predloženim izmenama se to menja i ostavljena je mogućnost da advokat bude prisutan prilikom davanja izjave u svojstvu građanina“, zaključio je Ilić.
Dodaj komentar