Jeremić je podsetio da su pobednici u ratu, komunisti pod vođstvom Mao Cedunga, 1949. godine proglasili Narodnu Republiku Kinu sa sedištem u Pekingu dok su se poražene nacionalističke snage, predvođene Čang Kaj-šekom, povukle na ostrvo Tajvan, gde su nastavile da tvrde da predstavljaju legitimnu Vladu Kine.
„Međutim, u međunarodnoj zajednici je ogromna većina država priznala vladu u Pekingu kao jedinog legitimnog predstavnika kineskog naroda i države“, rekao je Jeremić, koji je predsednik Centra za međunarodnu saradnju i održivi razvoj (CIRSD) i predsedavajući 67. zasedanja Generalne skupštine UN .
Za vladu Narodne Republike Kine, ujedinjenje zemlje predstavlja apsolutni strateški prioritet, ukazao je Jeremić dodajući da po sredi nije samo stvar ustavne obaveze i međunarodnog prava, „već i duboko ukorenjene istorijske konstante kineske državnosti, koja se kroz vekove oscilacija između perioda ujedinjenja i deoba oblikovala kao temelj nacionalnog identiteta“.
„U kineskom istorijskom pamćenju, vlasti koje su uspevale da ujedine zemlju bile su slavljenje kao jake i pravedne, dok su one koje su dozvolile razjedinjenost smatrane slabima i neuspešnima,“ piše Jeremić.
On je naglasio da je u tom kontesktu razumljiva visoka osetljivost Pekinga na svaki potez koji bi mogao da dovede u pitanje teritorijalni integritet Kine.
„Nakon decenija impresivnog ekonomskog, tehnološkog i društvenog uspona, kojim je Kina postala globalna supersila uporediva jedino sa Sjedinjenim Američkim Državama, ostvarenje istorijske misije nacionalnog ujedinjenja zauzima centralno mesto u njenim strateškim prioritetima“, podseća Jeremić, Dodao je da se zbog toga prošlonedeljni nastup visoke funkcionerke iz Tajpeja Hsijao Bi-kim u Evropskom parlamentu ne može tumačiti drugačije nego kao direktna provokacija i prelazak dobro poznatih diplomatskih crvenih linija.
Jeremić je naveo da je na poziv izvesnih evropskih parlamentaraca, Hsijao održala govor koji je, uprkos formalnim pokušajima da se prikaže kao „dijalog sa demokratskim partnerima“, suštinski predstavljao „otvoreni izazov politici jedne Kine koju Evropska unija nominalno priznaje i poštuje.“
„Takav čin, ma koliko se umotavao u proceduralne smokvine listove, ne može sakriti činjenicu da je reč o gestu koji podriva suštinske principe benevolentnih bilateralnih odnosa“, napisao je Jeremić.
Važno je podsetiti da čak ni Sjedinjene Države, koje održavaju intenzivne ali neformalne odnose sa Tajpejom, nikada nisu napravile ovako dalekosežan institucionalni iskorak, dodao je Jeremić i rekao da se najsličniji presedan dogodio 1995. godine, kada je tadašnji tajvanski čelnik Li Teng-hui održao govor na Kornel univerzitetu u SAD, što je izazvalo ozbiljnu krizu i pogoršanje kinesko-američkih odnosa.
„No, čak je i taj slučaj bio institucionalno neuporedivo blaži od prošlonedeljnog nastupa u Briselu“, napisao je Jeremić ističući i da su globalni kontekst 1995. godine i današnje 2025. godine radikalno različiti, da su tada SAD bile praktično svetski hegemon, dok je današnja Evropa, za razliku od tadašnje Amerike, u velikoj meri zavisna od stabilnih političkih i ekonomskih odnosa sa Kinom.
Srbija je jedan od najdoslednijih i najjasnijih zagovornika politike jedne Kine, ukazao je Jeremići dodajući da u Srbiji ne postoji ni najmanja dilema o tome ko je jedini legitimni predstavnik kineskog naroda, odnosno da je to vlada u Pekingu.
„Ovaj stav nije samo rezultat decenijama građenih izuzetnih odnosa međusobnog poštovanja i poverenja između Beograda i Pekinga, već i duboko ukorenjenog razumevanja koje proističe iz našeg traumatičnog iskustva u kontekstu Kosova i Metohije. Za razliku od većine zapadnih zemalja koje demonstriraju očigledne dvostruke standarde u tumačenju međunarodnog prava, Kina dosledno i principijelno podržava suverenitet i teritorijalni integritet Srbije, kao i svih drugih država sveta“, napisao je Jeremić.
U složenim i napetim geopolitičkim okolnostima današnjice, od ključne je važnosti izbegavanje nepotrebnih provokacija koje bi mogle dodatno destabilizovati krhke međunarodne odnose i globalnu ekonomiju, rekao je on i naveo da su svetuu potrebni dijalog, uzajamno razumevanje i poštovanje međunarodnog prava, a ne gestovi koji stvaraju tenzije i ugrožavaju mir.
„Samo kroz odgovoran pristup i uvažavanje legitimnih interesa svih strana može se očuvati stabilnost i obezbediti uslovi za zajednički prosperitet u 21. veku, zaključio je Jeremić u autorskom tekstu.
(Beta)
Dodaj komentar