Svedoci smo pokušaja zloupotrebe poligarafa u političke svrhe sa ciljem osnaženja izjava pojedinih aktera, pa čak i samoinicijativnog prijavljivanja na poligrafsko testiranje.
To ukazuje profesor Kriminalističko-policijske akademije u Beogradu Željko Nikač u časopisu za pravnu teoriju i praksu "Pravna riječ", Udruženja pravnika Republike Srpske.
U koautorskom tekstu, on objašnjava da je u pitanju alat koji nije svemoguć i koji ima svoje limite, ne samo tehničke, već i rezultatske, jer njegove ishode interpretira čovek.
Takođe, u primeni poligrafa je dosta prisutan i mit o njegovoj svemoći u otkrivanju laži i rasvetljavanju zločina, što naravno ne odgovara realnom stanju stvari, napominje Nikač.
On podseća da kriminalistička praksa upućuje na zaključak da poligraf ne može biti zamena za kriminalističko-operativni rad u rasvetljavanju zločina i procesuiranju osumnjičenih.
Kako precizira, poligraf je jedna od policijskih mera i radnji u praksi rada policije Srbije koja ima tradiciju dugu nekoliko decenija i koja je predviđena odredbama Zakona o policiji i razrađena posebnim podzakonskim aktom koji reguliše metodologiju primene.
U pogledu dopustivosti primene poligrafa u kriminalističko-operatrivnoj praksi nema pravnih i praktičnih smetnji, ističe Nikač.
On, međutim, naglašava da je poligraf pomoćno sredstvo koje nema dokaznu snagu, već da, zajedno sa ostalim, može pomoći u pronalaženju drugih dokaza.
Upotreba poligrafskog ispitivanja nije upitna u dosadašnjoj kriminalističko-operativnoj praksi, bez obzira što nije formalno predviđena u ZKP, zaključuje Nikač, zajedno sa koautorom teksta Nenadom Radovićem.
