Projekat Jadar nije zatvoren i kompanija Rio Tinto nema nikakvu nameru da se povuče, rekao je advokat Sreten Đorđević na predstavljanju monografije "Projekat Jadar: Litijumsko-borna katastrofa", čiji je jedan od autora.
U monografiji, koja objedinjuje radove 26 eksperata iz različitih oblasti i čiji su, pored Đorđevića, autori Vera Dondur, Radmilo V. Pešić, Zoran Stevanović i Melita Kosanović, navedeno je da je projekat Jadar tehnički i ekološki neizvestan, ekonomski neisplativ za Srbiju, društveno i pravno neprihvatljiv i nosi nesagledive rizike po zdravlje ljudi i prirodne resurse.
Đorđević je naveo da je projekat Jadar u fazi dobijanja saglasnosti na studiju uticaja na životnu sredinu i da misli da kompanija nema nikakvu nameru da se povuče, već da je u pitanju marketinški trik i na koji se ne treba pecati.
On je dodao da je zbog toga ključni interes naroda u Srbiji da spreči donošenje novog zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima, jer se, kako je ocenio, kompanija samo primirila čekajući usvajanje ovog zakona koje bi joj, kako ocenjuje, samo olakašalo sve procedure.
"Kompanija Rio Tinto, kada bi sve bilo u skladu sa zakonskim procedurama, ne bi ni mogla da ima bilo kakvu dozvolu, a one postojeće bi joj bile ukinute", rekao je Đorđević i dodao da odluka Evropske komisije da Jadar proglasi za projekat od strateškog interesa nije bila utemeljena na pravu, već je reč o političkoj odluci.
Komentrišući poslednje istraživanje Nove srpske političke misli, prema kojem 63,5 odsto građana Srbije ne podržava otvaranje rudnika u dolini Jadra, dok je samo 19 odsto za, Đorđević je rekao da dve trećine građana smatra da bi najveću korist imali vlast, Rio Tinto, Nemačka i EU, dok su građani veoma skeptični u vezi sa realnom koristi za Srbiju.
Radmilo V. Pešić, koji je analizirao ekonomski uticaj projekta Jadar, naveo je da bi korist od projekta Jadar bila minimalna, a rizici i troškovi izuzetno visoki.
"Projekat donosi zanemarljive prihode za državu, prosečno 2,6 evra po glavi stanovnika godišnje, ili 4,1 evro u optimističnom scenariju kapitalnog učešća države od 20 odsto, što ukupno tokom 40 godina iznosi oko 696 miliona evra. Čak 95 odsto ekonomskih koristi odlazi kompaniji Rio Tinto, dok Srbija ostvaruje samo marginalni prihod kroz rudnu rentu od pet odsto", kazao je Pešić.
Dodao je i da bi troškovi izgradnje infrastrukture, puteva, pruga, vodovoda, gasovoda i električne mreže, kao i eventualne sanacije ekoloških havarija bili u potpunosti na teret države, procenjeni na stotine miliona evra, bez ikakvog vlasničkog udela ili garantnog fonda.
"Minimalni godišnji društveni i ekološki troškovi procenjeni su na 95,7 miliona evra, a u ove proračune nisu uračunate moguće nesreće koje bi mogle izazvati ireverzibilne štete. Kada se uračunaju ekološki troškovi i gubici ekosistemskih usluga, projekat je ekonomski atraktivan za investitora, ali kratkoročno i dugoročno neisplativ i štetan za Srbiju", dodao je Pešić.
Urednica Monografije Vera Dondur istakla je da u naslovu štiva stoji "Litijumsko-borna katastrofa", jer u samom projektu svi stručnjaci nisu uspeli da pronađu bilo šta dobro. Upozorila je na tokstičnost litijuma i bora, kao i to da projekat Jadar ne podrazumeva rudnik, već zapravo rudarsko- industrijski kompleks.
Dodala je da bi najdirektnije bila ugrožena 22 sela, koja su uglavnom usmerena na poljoprivredu i slivove reka Jadar i Korenita.
"Brojni i realni rizici i prenos zagađenja mogli bi dovesti do devastacije najvećeg i najznačajnijeg izvorišta voda za piće u Srbiji na susednom području Mačve", upozorila je Vera Dondur.
Na promociji monografije čulo se i da projekt zahteva ogromne količine jakih hemikalija, uključujući sumpornu i hlorovodoničnu kiselinu, dizel i druge reagense.
Planirani procesi prečišćavanja voda su složeni i teško ostvarivi u praksi. Posebno zabrinjava istovremena proizvodnja litijuma i bora u obimu koji do sada nije zabeležen ni u Evropi ni u svetu.
Istaknuto je i da bi planirana godišnja proizvodnja od 58.000 tona litijum-karbonata i 286.000 tona borne kiseline bila bez presedana, uz tehnologiju koja do sada nije primenjivana u ovom obimu.
Poseban rizik predstavlja više od 70 miliona tona jalovine, istakli su autori.
Jedna od autorki Melita Kosanović podsetila je i da je na području Jadra zabeleženo oko 500 biljnih vrsta i podvrsta, uključujući i za floru Srbije nove vrste, kao i brojne vrste insekata, vodenih organizama, riba i sisara, među kojima su i zaštićene i strogo zaštićene vrste prema međunarodnim konvencijama.
"Litijum i bor se lako usvajaju iz zemljišta, čime ugrožavaju poljoprivredne kulture, žitarice, povrće i voće, izazivajući smanjenje prinosa ili potpuno uništavanje useva. Njihova akumulacija u biljkama dovodi do ulaska toksičnih elemenata u lanac ishrane, sa posledicama po životinjski svet i zdravlje ljudi", kazala je Melita Kosanović.
Jedan od autora monografije Zoran Stevanović ukazao je na postojanje rizika od poplava i klizišta, kao i da bi u tim okolnostim posebno bile ugrožene deponije.
Dodaj komentar