Uredba Vlade obavezala je markete da „olakšaju život građanima“, a oni su, kako to obično biva, stvar shvatili krajnje kreativno.
Tako je, recimo, u jednom marketu u Pančevu akcijska cena jednostavno postala „redovna“, dok su proizvodi koje uredba uopšte nije obuhvatila odjednom zasijali pod oznakom „akcija“. Dakle, ništa nije jeftinije, ali sve izgleda kao da jeste.
Na kasi se zato ne plaća hrana, već doživljaj. Boje su šarenije, etikete upadljivije, a jedino što je tanje – to je novčanik.
Uredba je tako postigla retko viđen uspeh: stvorila je atmosferu sniženja bez stvarnog pada cena, pa tako građani dobijaju psihološku terapiju u obliku nalepnice, dok se račun uporno inati sa stvarnošću.
U praksi to znači da smo dobili tržište u kojem su akcije dekor, uredbe scenografija, a potrošači publika.
I dok država ponosno objavljuje da se brine o standardu, jedino što zaista raste jeste maštovitost trgovaca da od običnog cenovnika naprave mali kabare. A građanima preostaje da se hrane ironijom – jer ona je, barem zasad, besplatna.
Vlada Srbije već odavno funkcioniše kao iluzionista na lošem vašaru: jedno obećava, drugo pokazuje, a treće sakrije ispod stola.
Nesposobna da ponudi stvarna rešenja, ona neprestano proizvodi privide – od ekonomskog „napretka“ do „jeftinije potrošačke korpe“.
I dok se na televiziji slavi uspeh državne intervencije, građani na pijaci i u prodavnici plaćaju cenu te prevrtljive politike, koja im nudi lažnu utehu umesto stvarnog standarda.
Dodaj komentar