Medicinska sestra Katarina Ristić iz Pančeva ispričala je za K-013 portal da je po povratku iz Italije pokušala da se zaposli u Domu zdravlja u Pančevu, ali da je na razgovoru sa direktorkom ustanove doživela veliko razočaranje.
Kako navodi, iako joj je ranije rečeno da postoji mesto i mogućnost da nastavi da radi u svom gradu i svojoj struci, tokom razgovora „u četiri oka“ obaveštena je da joj je za posao u državnoj službi neophodna pristupnica Srpskoj naprednoj stranci.
Prema njenim rečima, dodatni uslov bio je odlazak na mitinge, aplauzi na političkim skupovima i učešće u kampanjama, poput deljenja paketa penzionerima. Ristić tvrdi da joj je rečeno i da bi deo plate trebalo da uplaćuje stranci kao zahvalnost za zaposlenje.
Ističe da je takve uslove kategorički odbila i da od tada više nije pokušavala da se zaposli u Domu zdravlja. Podseća da iza sebe ima 28 godina iskustva, da je radila u Libiji i Italiji, govori više jezika, poseduje preporuke iz bolnica i bogato znanje, ali da joj je uprkos svemu rečeno da bez stranačke pripadnosti nema mogućnosti da dobije posao u državnoj službi, ni u Pančevu ni u drugim gradovima Srbije.
Ristić tvrdi da postoje velike razlike u tretmanu zaposlenih u zdravstvu između onih koji su članovi SNS-a i onih koji to nisu. Navodi da „poslušni“ biraju radna mesta i lako se raspoređuju, dok se druge koleginice premeštaju po kazni ili im se produžava neplaćeno odsustvo ukoliko imaju bliske veze sa vlašću. Za sebe kaže da je tokom boravka u inostranstvu ostala bez posla, jer njen zahtev za odsustvo nikada nije ni obrađen, a radni odnos joj je jednostavno prekinut.
Svim kolegama koje rade u inostranstvu poručila je da dobro razmisle pre nego što se odluče na povratak, jer, kako kaže, „obećanja da će ih posao čekati u domovini nisu iskrena“. Ministu zdravlja Zlatiboru Lončaru postavila je pitanje da navede koji su se to zdravstveni radnici vratili i „oberučke bili dočekani“, jer ona u Pančevu, malom gradu u kojem se sve zna, nije čula ni za jedan takav slučaj.
Govoreći o posledicama zapošljavanja nekompetentnog kadra, upozorila je da greške u zdravstvu koštaju života, te da se diplome previše lako dobijaju, a da u bolnicama danas ima sve manje pravih sestara i lekara. Dodaje da zbog toga oseća zabrinutost i stid kada vidi stanje u zdravstvu i poručuje da „nije dobro da se ljudskim životima tako olako upravlja“.
Na kraju se zahvalila koleginici Tijani Bikar na podršci da javno govori o svom iskustvu i pozvala kolege da se udruže i pobune, poput prosvetnih radnika, advokata i novinara.
Istakla je da medicinari ne smeju da se plaše jer su potrebni narodu i zemlji, i naglasila da im niko ne može oduzeti znanje, dostojanstvo i etički kodeks kojim se rukovode u svom poslu.
Dodaj komentar