Grupa inženjera predala je prošle nedelje pismo sa pet zahteva Inženjerskoj komori Srbije, a uskoro će isto pismo biti predato i Ministarstvu građevinarstva.
Oni su odlučili da se javno pobune, jer "zbog višegodišnje postepene degradacije struke, ugleda i časti, sa krajnjom posledicom tragedije koja se desila na Železničkoj stanici u Novom Sadu, mnogi inženjeri su dovedeni do tačke posle koje nije moguće profesionalno nastaviti rad u ovoj državi i živeti mirno".
Andrijana Milovanović, građevinska inženjerka i jedna od osnivača grupe, koja je do prošle nedelje prikupila 2.400 potpisa kolega inženjera, ističe za Danas da je sve počelo u novembru kada se 10-15 inženjera okupilo na jednom privatnom Fejsbuk nalogu, ali je ubrzo ta grupa narasla na 500 članova.
"Predali smo Inženjerskoj komori Srbije zahteve sa 2.400 potpisa, ali očekujemo da ćemo već ove nedelje imati više od 3.000. Javljaju se ljudi iz drugih gradova, a trebalo je vremena i da se pročuje za ovu inicijativu", objašnjava Milovanović.
Prema njenim rečima, najviše ih je zabolela percepcija u javnosti, nakon pada nadstrešnice, da su građevinski inženjeri ili neznalice, ili su korumpirani.
"Mi živimo i radimo pod strašnim pritiscima. Za sve odgovara inženjer koji se potpiše, a nema nikakvu zaštitu od pritisaka menadžmenta. Ako radite na velikom državnom projektu, nemate kome da se obratite. Mi se trudimo da radimo svoj posao kako treba. Ali nemamo zaštitu. Jedina kuća kojoj smo mogli da se obratimo bila je Inženjerska komora Srbije, koja je sada politizovana", kaže ona.
Dodaje da inženjeri nemaju čak ni svoj sindikat.
Milovanović ističe i da joj je teško pao pad nastrešnice, jer se bori da se sve radi po procedurama, po zakonima, koji su inače harmonizovani sa EU, i onda se tako nešto desi zbog čega izgledaju kao da su korumpirani.
"Prosto ovako ne može više. Kao da taj pad nadstrešnice nije bio dovoljno alarmantan za donosioce odluka, nego se stvari pogoršavaju. Donosi se leks specijalis za Ekspo, zakoni se menjaju na štetu struke da bi se ubrzale investicije. Da ne treba upotrebna dozvola... Na kraju, mi ćemo da budemo odgovorni, jer smo radili po zakonu, a zakon ne valja", poručuje ona dodajući da inženjeri ne mogu da rade pod tim uslovima.
Zahtevi ove grupe inženjera se odnose pre svega na depolitizaciju Inženjerske komore Srbije i postavljanje stručnjaka na mesto ministra građevine.
Takođe, traže hitnu izmenu Zakona o planiranju i izgradnji i Pravilnika o sadržini, načinu i postupku izrade i načinu vršenja kontrole tehničke dokumentacije prema klasi i nameni objekata, kao i pravljenje baze podataka javnih objekata i njihov redovan pregled i održavanje prema pravilnicima.
Inženjeri zameraju Komori što se povodom pada nadstrešnice na Železničkoj stanici oglasila tiho, na svom sajtu, a pomoć je ponudila Ministarstvu umesto da je nezavisno analizirala šta se desilo.
"Nisu se oglasili ni da pruže podršku studentima", napominje Milovanović.
Ona ističe da u Komori nema dovoljno edukacije.
"Nemamo ni minimalnu cenu rada. Obaraju nam cenu rada i onda inženjeri moraju da idu u manje kvalitetne projekte. Trebalo bi da imamo tarife kao advokati", napominje ona.
Prema njenim rečima, problemi u IKS počinju u vreme kada je ministarka građevinarstva bila Zorana Mihajlović, kada je ministarstvo preuzelo komoru.
"Tada počinje politizacija komore. Ministarstvo je preuzelo izdavanje licenci, izradu pravilnika, a IKS je izgubila nezavisnost. Posle je bilo nekih poteza ka vraćanju nadležnosti, ali ne dovoljno", ističe ona dodajući da već više od godinu dana skupština IKS ne funkcioniše, nema plan rada, nema finansijski plan.
Milovanović podseća da su inženjeri struka kroz čije ruke prolazi trenutno najveći novac u državi.
"Najveći novac je vezan za građevinarstvo. Svi ovi kapitalni projekti moraju da prođu kroz građevinsku struku. Da su nas pitali, verovatno neki od projekata ne bi ni prošli", napominje ona.
Milovanović ističe i da prema dokumentima koji su objavljeni, nije bilo tehničkog prijema, i Železnička stanica nema upotrebnu dozvolu.
"To je faktički gradilište. Sada svi čitaju tu dokumentaciju koju većina ljudi ni ne razume. Ali možda je važnije da se utvrdi ko je doneo odluku da se ljudi puste da koriste gradilište", zaključuje ona.
Dodaj komentar