Nikome, danas ponajmanje despotu Stefanu Lazareviću, nije milo ni bogougodno da se sveta istorija krivotvori, a zlo za dobro proglašava, bez obzira na to ko ga je i kada činio.
A ko meni daje pravo da despota Stefana Lazarevića uopšte spominjem, a tek da znam da li mu je šta bogougodno ili grešno? Činjenice, one svakome pa i meni za pravo daju da se sagledaju i iskažu.
Reč je o jednoj od njegovih zadužbina koja se nalazi u mom gradu, Pančevu, manastiru Vojlovica.
Činjenica br. 1 – 1405. godina
Zapisano je da je manastir Svetih arhangela u Vojlovici zadužbina srpskog despota Stefana Lazarevića i da potiče iz 1405. godine. O tome dikrentnih dokaza nema.
Činjenica br. 2 – 1542. godina
Najstariji sačuvani pisani trag o manastiru Svetih arhangela u Vojlovici potiče iz 1542. godine. Nalazi se u knjizi, štampanoj četiri godine ranije u čuvenoj štampariji Božidara Vukovića u Veneciji. Naime, u Vukovićevom ,,Zborniku“ tadašnji vojlovički iguman Partenije svojeručno je zabeležio:
,,Ja, grešni jeromonah Partenije, iguman manastira Vojlovice, kupio sam ovu knjigu za dvadeset groša od jeromonaha Ilariona iz manastira Dečana, 7050. godine od stvaranja sveta, a 1542. godine od rođenja Hristovog. U to vreme bilo je trideset i šest jeromonaha, đakona i monaha sa mnom u životu“.
Činjenica br. 3 – 1965. godina
A onda je preteklo mnogo vremena i iskušenja kojima se manastir odupirao i preživeo, sve do šezdesetih godina prošlog veka, kada je na teritoriji manastira izgrađena fabrika za preradu nafte. To je stvorilo neizvesnost u pogledu opstanka monaškog života i same srednjovekovne crkve. Manastir je zatvoren.
Činjenica br. 4 – oko 1980. godine
Osamdesetih godina prošlog veka nakon obimnih arhitektonski i restauratorsko-konzervatorski radovi na crkvi Svetih arhangela, propraćeni arheološkim istraživanjima, manastir je nastavio svoj mučenički život utamničen na svom mnogovekovnom posedu.
Činjenica br. 5 – 11. 5. 2026. godine
U Beogradu je potpisan ugovor kojim kompanija NIS „daruje zemljište sa pripadajućim objektom manastira Vojlovica predstavniku Srpske pravoslavne crkve, Eparhiji banatskoj“.
To je kraj činjenicama.
Tvrdnja koju je izrekao predstavnik darodavca Kiril Tjurdenjev da se „manastir Vojlovica nalazi u kompleksu Rafinerije nafte Pančevo“ nije tačna. Ona preti da postane gruba manipulacija verskim osećanjima srpskog naroda i povreda „Srpske pravoslavne crkve kao nosilaca kulturnog identiteta srpskog naroda“. Stvarnost je suprotna, ne nalazi se manastir Vojlovica u kompleksu Rafinerija nafte Pančevo, već se ona nalazi se u kompleksu manastira Vojlovica, protivpravno.
Tvrdnju da se manastir daruje Eparhiji banatskoj, što znači da se „manastir daruje manastiru“, ostavljam da svako po svojoj svesti i savesti tumači. Što se mene tiče, ja na to ne pristajem, ali se iskreno nadam da se radi samo o nespretnim formulacijama koje će se popraviti, onako kako to dolikuje ugroženom dobru.
Istorijski podaci preuzeti sa sajta https://manastirvojlovica.rs/
Siniša Janković, autorski tekst
Dodaj komentar